Šta na planini može da radi neko ko ne skija, kao ja? Mnogo toga! Duge šetnje, otkrivanje novih ili manje poznatih staza, potoka, izvora, pronalaženje raznih biljaka i životinja i šumskog voća, a uz stalno fotografisanje. Tu je i vožnja bicikla.
Od domaćih planina, najviše puta sam bio na Kopaoniku i sebi sam dao zadatak da se bar jednom spustim biciklom sa vrha, uz korišćenje akcione kamere. Biće izazovno.
Oni koji me poznaju znaju da sam ljubitelj prirode i da je često fotografišem, a po slikama iz Košutnjaka sa postao prepoznatljiv. Svi u familiji volimo prirodu i ona nam uzvraća.
Jednom prilikom sam sa tatom išao na Pančićev vrh i na samom početku šetnje, čim smo se malo udaljili od hotela, pridružio nam se jedan lokalni crni pas. Pomazili smo ga, a onda je on krenuo ispred nas ka vrhu, kao pravi vodič. U jednom trenutku se staza račvala, pas je skrenuo desno u šumu, a mi smo nastavili pravo. Posle desetak metara se ispostavilo da naša staza i nije baš dobra, jer je teren bio vrlo vlažan, skoro močvaran, pa smo se vratili do račvanja, gde nas je pas čekao. On je dobro znao put, pa smo ga od tada sledili. Наставите са читањем #PlaninskePrice: Priroda vas čeka na planini →