stare knjige naučne fantastike

Zašto volim naučnu fantastiku? ili Da nisi malo mator za SF? Nikad!

Volim naučnu fantastiku, i u knjigama i u filmovima. Nedavno sam kupio tri SF knjige i kad sam ih doneo kući, tata me je pitao „Da nisi malo mator za naučnu fantastiku?„. Naravno da nisam i niko nije! Upravo je i tata primer, jer baš kada je postavio to pitanje, gledao je neki bajkoviti film o Deda Mrazu, a inače ne propušta Harija Potera i slične filmove fantastike.

Nikada nisi mator za naučnu fantastiku. Čak većina SF knjiga i filmova uopšte nije za klince, jer im je radnja teška za razumevanje u mlađem uzrastu.

Fantastika je savršena za sanjarenje. Dok čitaš knjigu, putuješ kroz izmišljene svetove, zamišljaš razna stvorenja i tehnološke izume… Ali to što SF pisci stvore nije samo san, jer se često dešavalo da se posle nekoliko godina ili decenija njihove zamisli ostvare.

Naučna fantastika je predvidela mnoge izume

Na primer, Artur Klark je više puta bio ispred vremena i predvideo je neke revolucionarne izume. U knjizi „Rajski vodoskoci“ stvorio je liftove koji saobraćaju od ekvatora do orbite, o čemu se danas dosta razmišlja u cilju smanjenja troškova prevoza ljudi i robe do svemira. U romanu za rad tih liftova se koriste sateliti koji su stalno na jednoj istoj poziciji, geostacionarnoj orbiti. Te satelite je Klark prvi put definisao 1945. godine, a kasnije su komunikacioni sateliti stvarno napravljeni i danas bez njih ne možemo da funkcionišemo. Geostacionarna orbita se često zove i Klarkovom orbitom.

U drugoj knjizi „Susret sa Ramom“ zamislio je letelicu Ramu, u obliku cilindra dužine 50 kilometara koja se okreće oko svoje ose i stvara gravitaciju. Potpuno realna zamisao, koja će morati da sačeka još dosta vremena za realizaciju, jer trenutno nemamo mogućnosti za njeno stvaranje. Potrebno je izgraditi je u svemiru, gde će se pronaći sirovine. Možda u blizini neke planete ili njenog satelita u Sunčevom sistemu.

Posle mnogo godina od nastanka ove knjige, skoro identičnu letelicu smo mogli da vidimo u izvanrednom SF filmu Međuzvezdani (Interstellar). U tom filmu, na samom kraju, ljudi žive u jednoj sličnoj letelici, Kuperovoj stanici, koja rotiranjem stvara gravitaciju. Ljudi u njoj normalno hodaju po unutrašnjim zidovima cilindra, a kad pogledaju uvis, tamo gde bi trebalo da bude nebo, nalazi se suprotna strana cilindra sa zgradama i ljudima.

interstellar kuperova stanica
Kuperova stanica u filmu Interstellar (snimak ekrana sa Jutjuba)

Naučnofantastični romani i filmovi su predvideli i holograme. Sećate se hologramske poruke princeze Leje u legendarnim Ratovima zvezda (Star Wars)? 2012 godine smo mogli da gledamo nastup repera Tupaka Šakura (2Pac) iako on nije živ od 1996. godine.

U Zvezdanim stazama (Star Trek) su koristili komunikatore, koji neodoljivo liče na mobilne telefone. Koristili su i neku vrstu tablet uređaja, mnogo godina pre njihovog nastanka. Tu smo mogli da vidimo i upotrebu univerzalnog prevodioca, uređaja koji služi za trenutno prevođenje bilo kojeg jezika. Sada imamo aplikacije koje nam služe za prevođenje sa nama nepoznatih jezika, audio i vizuelno.

star trek komunikator
Komunikator koji su koristili u seriji Star Trek podseća na mobilni telefon (snimak ekrana sa Jutjuba)

O knjigama koje sam uzeo na Kupindu

Ima puno sličnih primera vizionarskih ideja u SF romanima i filmovima, ali da se vratim na tri knjige iz prvog pasusa. Knjige sam kupio na Kupindu, gde se mogu naći knjige iz raznih oblasti, ali ono što je zanimljivo je pronaći očuvana stara izdanja, a po dosta nižim cenama od novih izdanja u knjižarama. Ove tri knjige sam zajedno platio manje nego što bih platio jednu novu.

Uzeo sam „Odiseju u svemiru 2001“ već spomenutog Artura Klarka, odštampanu daleke 1975. godine, u prevodu Zorana Živkovića. Volim način kojim je Klark pisao, njegovu izmišljenu budućnost, lep stil pripovedanja, a Živković se dokazao kao izvrstan prevodilac, koji je kasnije i sam počeo da piše knjige.

Imam skoro sve Zoranove knjige, koje mnogi svrstavaju u naučnu fantastiku, mada je to više fantazija, odn. fikcija. On je trenutno naš najprevođeniji pisac i daleko je popularniji u svetu nego u domovini. To je donekle i razumljivo, jer su naši ljudi više okrenuti klasičnim delima, koja se odnose na prošlost i tradiciju, mada u poslednje vreme, nažalost, vidimo i zaokret ka knjigama laganih tema i još lakših pisaca. SF knjige u Srbiji zauzimaju mali deo tržišta, što ne znači da u budućnosti neće porasti. Verujem da hoće, jer ipak dosta ljudi voli SF žanr filmova i serija.

Druga knjiga je „Bogovi ličnoIsaka Asimova, izdanje iz 1987. godine. Zanimljiva priča o postojanju paralelnog univerzuma sa kojim menjamo materiju i energiju, što dovodi do nestanka svih energetskih i ekoloških problema na Zemlji. Međutim, takva razmena energije može dovesti do eksplozije Sunca…

Do sada nisam čitao ništa od Asimova, što mi je krivo, pa sam zato, kao test, odlučio da uzmem ovu knjigu koja nije deo neke veće kolekcije. Počeo sam da je čitam i ono što mogu da kažem na početku je da se dosta oslanja na nauku. Možda ću napisati kraći komentar o njoj, kada je budem pročitao.

I treća knjiga je zbirka „Najbolje svetske SF priče 1984“ čiji je urednik bio, ponovo, Zoran Živković. Kratke priče imaju svoju čar. Ova zbirka sadrži 14 priča uglednih svetskih pisaca, među kojima su i Frenk Herbert (poznat po serijalu „Peščana planeta“ odnosno „Dina“), Džordž R. R. Martin (poznat po serijalu „Pesma leda i vatre“ po kojem je nastala ultra popularna TV serija „Igra prestola“) i Artur Klark (dosta više o njemu 🙂 ).

Naučna fantastika u Politikinom zabavniku

Većina nas, koji smo odrasli uz Politikin zabavnik, zna za kratke SF priče koje su svakog petka izlazile u ovom listu.

Dugo nisam kupovao Zabavnik, kao ni druge štampane nedeljnike i novine, pa ne znam da li još uvek postoji ova rubrika. Bila bi šteta da mladi nemaju priliku da pročitaju kratke SF priče na par strana, koje bi ih zainteresovale za čitanje ozbiljnijih SF romana, a i koje bi ih podstakle na razmišljanje i sanjarenje. Tako će razviti svoju kreativnost, a bez nje nema napretka ni u jednoj oblasti.

Naučna fantastika podstiče na razmišljanje o drugim planetama, sistemima, galaksijama, paralelnim svetovima, civilizacijama, bićima i oblicima života u svemiru i u dubinama okeana i neistraženim oblastima planete, tehnološkim mogućnostima… Svašta može nastati od takvog razmišljanja.

Zbog čega vi volite naučnu fantastiku? Napišite u komentaru ili na Fejsbuk stranici bloga.

12 мишљења на „Zašto volim naučnu fantastiku? ili Da nisi malo mator za SF? Nikad!“

  1. Odličan presjek naslova. Sf čitam ali zadnjih godina mnogo manje jer generalno, manje čitam a ne samo sf. A ono što mnogi ne vide u sf-u, jer ga ne čitaju „pošto to nije za odrasle“ je čitava filozofija koja se provlači kroz nevjerovatnu radnju. Asimov je tu megacar. Ljepota naučne fantastike je u njegovoj slojevitosti.

    1. CaraDara, hvala na komentaru. Asimova sam tek sad počeo da čitam, ali ne sumnjam da će mi se dopasti. I ja manje čitam, jer je teško uklopiti u obaveze, a ozbiljnije knjige ne volim da čitam pred spavanje, jer polovinu pročitanog zaboravim. 🙂

      1. Molim. „Zadužbina“ je odlična. I baš mi je žao što kad sam je čitala nisam imala s kim komentarisati. Čitaj, komentariši, eto mene opet 🙂

  2. Trenutno čitam knjige Stanislava Lema. Pročitao sam „Nepobedivi“ – sjajna priča spakovana u manje od 200 stranica. Sada od istog pisca čitam „Fijasko“. Topla preporuka!

    1. Hvala na odličnom predlogu! Nisam čitao ništa od Stanislava Lema, a tema knjige „Nepobedivi“ mi se dopada i sigurno ću je pronaći i pročitati.

  3. Oduvijek sam volio SciFi filmove, ali tek nedavno sam počeo i da čitam SciFi knjige. Prve dvije koje sam pročitao su bile dosta kratke (Richard Matheson – I Am Legend i Cory Doctrow – I, Robot). Trenutno čitam Pwning Tomorrow, skup SciFi priča koje je objavio EFF (može se preuzeti besplatno ovdje: https://supporters.eff.org/donate/pwning-tomorrow)

    Imam mnogo više iskustva u čitanju fikcije. Odrastao sam čitajući sve Harry Potter knjige, trenutno se nekako trudim da pročitam A Song of Ice and Fire seriju, mada mi i ne ide baš (pročitao tek prve dvije, nabavio treću negdje u aprilu, ali nikako da je počnem čitati, uvijek dam prioritet nekoj drugoj). Što se tiče George R. R. Martina, toplo preporučujem The Armageddon Rag, njegova prva knjiga ukoliko se ne varam. Apsolutno me je oduševila. Nije baš popularna, tako da je nova dosta jeftina. Kupio sam je za nekih 3-5 eura (ne sjećam se tačno) čim sam je ugledao na lokalnom sajmu knjiga.

    Inače mnogo više preferiram čitati engleska izdanja (odnosno originalna izdanja) knjiga u odnosu na prevođene knjige, tako da se malo i mučim pronalazeći knjige da kupim ovdje. Mnogo češće čitam eBook verzije, samo mi je problem što veliku knjigu (preko 300-400 strana) nikako ne mogu pročitati u eBook formatima. Odustanem prije ili kasnije. Poslije nove godine planiram kupiti sebi Kindle uređaj, tako da se nadam da će mi preko njega čitanje biti mnogo ugodnije nego preko telefona/laptopa.

    1. Od epske fantastike sam čitao trilogiju LOTR, mada me obimne knjige odbijaju u startu.
      Što se tiče izdanja, svakako da su knjige na engleskom bolje, posebno ako je to jezik originala. Domaći prevodi u poslednje vreme imaju mnogo grešaka koje me nekad toliko iznerviraju da pomislim da odustanem od čitanja. Stariji prevodi i oni koje su uradili pisci ili profesionalni prevodioci su izuzetni. Danas kao da se uopšte ne angažuju lektori.
      Uz Kindle će ti sigurno biti mnogo lakše da čitaš. I ja planiram da ga uzmem. Pokušao sam da čitam na tabletu, ali nije išlo. 🙂

  4. zato što je ceo svet fantastika. zato što je vizionarska. zato što se poigrava sa stereotipima i onda ih ruši. zato što je zabavna, uzbudljiva. zato što govori o užasu i radosti življenja…Ursula Legvin dodaj pod obavezno ovom spisku. Ali fantastika je i Gete, Kafka, Borhes, Šekspir, Uelbek, Lesingova…Tomas Man
    Teri Pračet. Heh 🙂

    1. Navela si odlične razloge zbog kojih je fantastika tako uzvišena i neodoljiva. 🙂

  5. Ne volim uvek filmove, ali knjige mi dozvoljavaju da z amislim stvari kako ja hoću. Slučajno su mi pala u ruke dela Dena Simonsa – neka epska fantastika. „Ilion“ „Hiperion“… Mnogo proučavanja i mnogo mašte i mnogo truda treba uložiti u SF dela. Ili biti vidovit 🙂 Ja im skidam kapu!

    1. Nikada filmovi i serije neće moći da prenesu one slike koje sami stvorimo dok čitamo knjige. Džaba im i 3D efekti i animacije 🙂
      Ali nekad mi ekranizovani roman skrene pažnju na originalno delo. Upravo mi se to dogodilo sa novom mini serijom od tri epizode „Childhood’s end“. Jedini problem je što je knjiga davno štampana i nema je u knjižarama, niti je neko prodaje na netu, pa ću morati da je čitam u pdf-u. 🙂

Voleo bih da čujem tvoje mišljenje. Napiši komentar.

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.