Ponuda proizvoda u prodavnicama nije velika, a i to što postoji je znatno skuplje nego u inostranstvu jer ne postoji konkurencija na domaćem tržištu. Imamo par velikih trgovinskih lanaca koji drže najveći deo kolača, a situacija nije drugačija ni u proizvodnji, gde par kompanija drži u vlasništvu sve mlekare, šećerane, uljare… Na lokalu je malo drugačije, pa kupci češće idu u male prodavnice u svom kraju ili u svojoj zgradi. To zadovoljstvo kupovine u papučama i bademantilu plaćaju takođe visokim cenama. A šta se dogodi kada se pojavi konkurencija? Pokazaću u sledeća dva primera.
Pekara
U mom kraju je uvek bilo nekoliko prodavnica, ali smo imali manjak pekara. Kada se otvorila jedna mala pekara, to je bio čist pogodak. Ponudili su klasiku, dve – tri vrste hleba i najtraženija peciva po niskim cenama, a u velikoj količini. Okolne prodavnice su osetile manjak prihoda od prodaje jer su im ovi preoteli kupce hleba.
Međutim, posle nekog vremena, pekara je promenila vlasnika, a to se odrazilo i na kvalitet ponude. Peciva više niste mogli da kupite posle 11 prepodne, smanjili su težinu proizvoda, promenili cene, skratili radno vreme, postali neuslužni… Imali su dobro lokalno tržište, ali su ga izgubili svojim lošim potezima. Zbog toga me je jako obradovalo saznanje da se preko puta otvara nova pekara – Lulu, u velikom prostoru, sa kompletnom proizvodnjom. I ponudili su ogroman izbor hleba i peciva, izrazito ukusnog, ali po nešto višoj ceni nego u staroj pekari, a radili su ceo dan.
Svi su se odmah preorijentisali na novu pekaru i ubrzo je stara zatvorena. Nisu mogli da izdrže konkurenciju. Prodavnica pored njih, osetivši manjak svakodnevnih kupaca hleba i mleka, čiji se rafovi nalaze u krajnjim delovima prodavnice tako da se usput uvek još nešto kupi, je reagovala povećanjem ponude raznih vrsta hleba. Prodavnica je pokazala uspešno i brzo reagovanje na pojavu jake konkurencije.
Lulu pekari je posao cvetao, pa su odlučili da se prošire i otvorili su, u kratkom vremenskom roku, još dve pekare na još boljim lokacijama. Tada sam primetio da im proizvodi nisu više prvobitnog kvaliteta, a iz ponude su nestale mnoge specijalne vrste hleba. Verovatno kao posledica naglog širenja poslovanja ali i nedostatka konkurencije za takmičenje. Oni i dalje imaju dosta kupaca, ali ja sada kupujem u prodavnici pored jer mi tamo više odgovara.
Voleo bih kada bi se u kraju pojavila nova pekara koja bi podstakla Lulu da se vrati prvobitnom kvalitetu. Ovako se takmiči sa prodavnicom robe široke potrošnje.
Ažuriranje (04.06.2013.): Pekara Lulu je značajno popravila svoju ponudu. Pecivo im je ponovo visokog kvaliteta, a uveli su nove vrste specijalnog hleba. Drago mi je zbog toga.
Pizzeria
U Požeškoj ulici postoje dve Poncho picerije, koje su međusobno dosta udaljene. U jednoj možete da kupite samo pice, sendviče i palačinke, dok u drugoj pored toga imate i brzu hranu s roštilja. Ja sam najčešće kupovao u ovoj prvoj i pričaću o njoj. Tu ste mogli da poručite razne vrste pica, ali je postojala samo jedna vrsta koja se prodavala „na parče“ – kaprićoza.

Poncho je držao dobar deo tržišta, nije imao konkurenciju, pa su lako mogli da povećavaju cene, bez promena u ponudi. Ta situacija je trajala dok se preko puta nije pojavio novi igrač – Pizza Plus, koji je uveo 4 vrste pica „na parče“ i posebne ponude osvežavajućeg pića iz picu po nižoj ceni. Pored toga, njihovo parče pice je veće nego kod Ponča i pakuju ga za poneti u kutiju, za razliku od preko puta gde samo stave u kesu. Nije prošlo mnogo dana, a Pončo je uzvratio uvođenjem još jedne vrste pice „na parče“ i sličnom „akcijom“ sa pićem. I tako, sada se na razdaljini od 15-20 metara nalaze dva mesta sa sličnim ponudama i cenama. Bilo bi dobro kada bi se pojavio i treći igrač, da unese još neku novinu u ponudu brze hrane.
Konkurencija je dobra za potrošače jer imaju mogućnost izbora, prema kvalitetu i ceni, ali je dobra i za kompanije jer ih podstiče na takmičenje sa protivnikom, na stalno usavršavanje i inovacije, budi ih iz uspavanosti, ne dozvoljava im da počnu da smanjuju kvalitet svojih proizvoda ili usluga. A kupac je sa konkurencijom uvek na dobitku.
Ja sam jedan od onih koji je bio malo besan na Poncho u Pozeskoj (blize NIS-ovoj pumpi), jer su polako dizali cenu pice na parce i jos mi se cinilo da je to parce bilo manje ukusno nego u drugom Poncho-u u Pozeskoj (kod pijace). Onda sam posle otvaranja Pice Plus u Pozeskoj rekao pa hajde kao cisto da probam, cim toliko dece iz obliznjih skola tu stoji, umesto kod dosadasnjeg „kralja“ Ponchoa, izgleda da tu ima necega. I stvarno, Pica Plus parce je vece, JAKO ukusno i ima miks velikih komada pecurki, seckanih kobasica i slicno, a mozda je 10-20 din. skuplje od parceta Poncho pice. I kad su mi prvih nekoliko puta dali picu u kartonskoj kutiji postavljenoj aluminiumom (da se parce sporije hladi) ja sam se pitao kako im se to isplati, kad evo Sale je lepo to objasnio da i sitnice i paznja ume da privuce musterije, pa sad neka malo Poncho razmisli da li ce da vrati cenu parceta na 100-110 din. ili da ostavi istu cenu, a poveca velicinu (sto su mozda vec i uradili – vecerasnje Poncho pica parce kao da je cetvrtina pice, a ne onako duguljasto kao sto smo uglavnom navikli do sada).
Moraću da proverim kakva je sada pica kod Ponča, jer tamo nisam kupovao sigurno mesec dana. Mali detalji značajno utiču na odluku o kupovini.
A u poslednje vreme sam pravim picu, čak i testo, kažu da je bolja od kupovne. 🙂