Iznenadim se kada pročitam knjigu stranog autora koja drži pažnju od početka do kraja i koja je dobro prevedena. To je upravo slučaj sa romanom „Hipnotizer“ švedskog bračnog para Aleksandra i Aleksandre Andoril, koji se kriju iza pseudonima Lars Kepler. Hipnotizer je njihov prvi njihov zajednički triler, a do sada su ih napisali pet, u serijalu o policijskom inspektoru Joni Lini.
Kratko ću vas uvesti u radnju, ne otkrivajući nijedan važan detalj, ali bolje nego što možete pročitati na poleđini knjige. U Stokholmu se dogodilo trostruko ubistvo, a jedini preživeli je dečak čija je porodica monstruozno ubijena pred njim. Dečak je i sam teško povređen i nalazi se u stanju šoka i ne može da pruži nikakvu informaciju o tom događaju. Inspektor Jona Lina, poznat kao vrlo uporan i tvrdoglav čovek, preuzima slučaj i traži pomoć doktora Erika Marija Barka, koji je stručnjak za hipnozu, ali se njome ne bavi već deset godina. Naime, morao je prekine istraživanje delovanja hipnoze na lečenje psihijatrijskih bolesnika zbog određenih negativnih posledica koje su se javile. Međutim, Erik ipak prihvata Jonin poziv i pomoću hipnoze otkriva užasne stvari, i tako pokreće čitav niz zastrašujućih događaja, u šta biva uvučena i njegova porodica.
Roman je vrlo mračan i uzbudljiv, podeljen na 54 poglavlja koja vas uvek ostavljaju sa pitanjem šta će se dogoditi u sledećem. Poglavlja su prilično kratka, 5 do 10 strana, osim jednog koje ima 74 stane i u kojem se Erik sećanjem vraća deset godina unazad. Stekao sam utisak da su autori prvo napisali ovaj deo, a da su posle odlučili da radnju dodatno prošire.
Likovi imaju svoje osnovne osobine, ali ih autori ne razvijaju previše, niti nam daju više informacija o njihovom izgledu, pa nam ostaje da ih zamišljamo. Uglavnom su mrzovoljni, kao nadžak-babe, što se u nekim situacijama može opravdati, a ponekad čudno reaguju i teško je poverovati da bi bilo ko tako postupio u sličnim okolnostima. To posebno važi za odnos Erika i njegove supruge Simone, koji je od početka vrlo problematičan.
Dok Erika Mariju Barka dobro upoznajemo tokom čitanja, drugog glavnog lika Jona Linu ne upoznajemo dalje od toga da ima plavu kosu i finski naglasak. Iako je ova knjiga prva u serijalu koji prati inspektora Jonu, ovde se ne stiče utisak da je zvezda.
Pošto su roman pisali muž i žena, možda ćete osetiti razliku u stilu pisanja u pojedinim poglavljima. Ja sam primetio, a možda mi se to samo učinilo. Hipnotizer nije jednostavan krimi roman kakvih ima na hiljade, posebno američkih. Hipnotizer je vrlo kompleksan roman koji vas ne smara nebitnim detaljima, samo da bi imao više strana, što je slučaj kod nekih drugih. Ovde se radnja razvija sa svakim poglavljem i bukvalno vas drži u neizvesnosti do samog kraja. U nekim delovima knjige osetite trnce od strepnje. Pošto je ovo ipak triler, ne očekujte savršene dijaloge i replike.
Knjiga je dobro prevedena, bez rogobatnih rečenica i većih grešaka. Možda je bilo par slovnih, ali ih verovatno nećete ni primetiti. Jedino što mi je zasmetalo ima veze sa nazivima poglavlja. Svaka glava u sebi ima i vremensku odrednicu radi lakšeg snalaženja u vešeslojnoj radnji, kao na primer „41. Četvrtak u podne, sedamnaesti decembar“. Međutim, 42. poglavlje glasi „Utorak uveče, sedamnaesti decembar“, iako se radi o četvrtku. To je mala greška u prevodu, koju lektor nije primetio, ali može da zasmeta.
Veća greška je kada se poglavlje dramatično završi, a posle nema nastavka tog uvoda u opasnu situaciju, a možda potpuno bezazlenu. To je slučaj sa poglavljem 28. kada se Simone približava vratima, jer je prethodno čula kucanje i grebanje. Zainteresuje vas šta će biti posle, ali tog posle jednostavno nema.
Ne znam zašto, ali u našem izdanju (Vulkan) Hipnotizera (švedski: Hypnotisören), autor je potpisan kao „Laš Kepler“ umesto „Lars Kepler“. Pretpostavljam da se na švedskom tako izgovara.
Najbolja lokacija za čitanje knjige: Pošto se radnja odvija u Švedskoj u decembru, često pada sneg i hladno je, savršeni ambijent za čitanje ove knjige je tokom noći, kada ste sami u stanu, a napolju duva vetar i pada sneg ili kiša.
Ako u knjižari vidite ovu knjigu, a volite dobre trilere, slobodno je uzmite, nećete pogrešiti. Izdavač je Vulkan (Alnari) koji u poslednje vreme plasirao na tržište dosta romana skandinavskih autora, a nadam se da će izdati i ostale knjige Larsa Keplera o inspektoru Joni Lini.
Film Hipnotizer (2012)
Posle pročitane knjige, očekivao sam da će film Hipnotizer biti dobar. Bar je u mojoj glavi, dok sam čitao, bio fantastičan, za nagradu. Ali kada sam stvarno odgledao film, baš sam se razočarao. Donekle ima sličan početak kao u knjizi, ali onda dolazi do manjih ili većih neslaganja. Scene su često u mraku, što se poklapa sa knjigom.
Mislim da su izbacili neke delove, kao što je priča o Erikovoj grupnoj terapiji koja u knjizi ima posebno mesto, ili neke likove, samo zato jer su smatrali da je to preširoko i da neće stati u film. Možda im je to izgledalo preambiciozno. Ali i tako osakaćena radnja se sporo odvija i u nekim trenucima postaje dosadna. Od kompleksno napravljenog džempera (knjiga), dobili smo jednostavni šal (film), jer mnoge niti radnje ili nedostaju ili nisu na pravom mestu.
Likovi su površno obrađeni, toliko da sam ih mnogo slikovitije zamišljao čitajući roman. Takođe, scene sa hipnozom su amaterski odrađene i kratko traju.
To znači da će vas film razočarati ako ste prethodno pročitali knjigu, a ako niste, onda će vam izgledati kao dve spojene epizode neke bolje krimi serije. Nema ni posebno dobre glume, kadrovi su prosečni, možda i previše tamni, muzika je tu da upotpuni mračnu radnju i drži vas u strahu. U celom filmu su se u jednoj sceni nasmejali. Previše oštro kritikujem film, ali to je zbog knjige. Da sam samo odgledao film bez ikakvog prethodnog znanja, verovatno bi mi se više dopao.
Šteta što nisu iskoristili tako slojevitu radnju iz knjige i preneli je u film. A film je bio švedski kandidat za Oskara. Hipnotizera je režirao Lasse Hallström (Chocolat, veći broj spotova grupe ABBA). Glavne uloge: Tobias Zilliacus, Mikael Persbrandt (Hobbit, The Salvation), Lena Olin (The Ninth Gate, The Unbearable Lightness of Being, Chocolat).
Nisam hteo da otkrivam najbolje delove, već samo da vas uvedem u priču. Interesuje me, da li ste pročitali Hipnotizera ili pogledali film? I da li vas je ovaj tekst podstakao da potražite ovu knjigu ili film?
P.S. U komentarima su dozvoljeni spojleri 🙂
Na svedskom se zapravo izgovara „Loš“, sa dugim o koje u sustini obuhvata i r. Samo prevodilac zna zasto je ovako transkribovao ime koje se inace na svim ostalim evropskim jezicima cita onako kako pise – Lars.