Архиве ознака: život

#Dostojanstvo je ljudsko pravo

Lako je napisati srećnu priču, ali nije jednostavno napisati priču o tužnom događaju. Nije lako ni onom ko je piše, a ni onima koji je čitaju, posebno kada se radi o odlasku dragih osoba posle teških bolesti. U glavi se ponovo prolazi kroz teške periode, ali onda ti bude lakše, jer si te trenutke podelio sa drugima, koji su imali ista ili slična iskustva.

Saznanje da je neko oboleo od neizlečive bolesti je užasno. Udari te kao pesnica profesionalnog boksera. U početku negiraš postojanje bolesti, ali kada rezultati pokažu suprotno, moraš da staneš uspravno, da prihvatiš realnost i svom snagom pomogneš dragoj osobi da se oseća dostojanstveno, iako su joj dani odbrojani.

Prošlog meseca je moja baka-strina izgubila borbu sa leukemijom. Kad kažem borbu, zaista tako mislim. Baka je ranije imala problema sa srcem, a kada je na pregledu otkriveno da boluje od leukemije, odmah je prihvatila hemoterapiju kao pravi borac. Наставите са читањем #Dostojanstvo je ljudsko pravo

Doktori kažu: Korišćenje telefona i tableta je loše za kičmu

Svi znamo da je dugo sedenje za kompjuterom loše za kičmu, a nova naučna istraživanja pokazuju da i dugotrajna upotreba telefona i tableta takođe može da nanese štetu kičmi.

To je zaključak studije njujorškog hirurga Kennetha Hansraja, čiji sažetak možete pročitati u pdf formatu. Hansraj je napravio kompjutersku simulaciju u kojoj je merio težinu koja se prenosi na kičmu prilikom naginjanja glave prema napred.

elmo telefon
Elmo mobilni telefon

[Foto: Ed Yourdon na Flickru]

Kada je u normalnom položaju, glava odrasle osobe teži između 4,5 i 5,5 kilograma odn. 10-12 funti, kako piše na grafikonu (1 funta = 0,453 kg), ali se težina značajno povećava pri pomeranju pozicije glave. Наставите са читањем Doktori kažu: Korišćenje telefona i tableta je loše za kičmu

Doživljaji sa vađenja nove lične karte – u sedam činova

Pre pet godina država Srbija je uvela nove lične karte sa čipom, a neki od nas su odmah iskoristili priliku da promene stare papirne karte za nove plastične. Ja sam istovremeno uzeo i novi pasoš. Međutim, prva serija ličnih karti je imala rok trajanja od samo pet godina, što je vrh države kasno zaključio da je kratko, te je ubrzo odlučeno da se krene sa izdavanjem nove serije koja će trajati deset godina. Nažalost, kada su doneli tu odluku, već sam svoju kartu nosio u novčaniku. Pet godina je brzo prošlo i pa sam nedavno, sasvim slučajno video da mi je ostalo još nedelju dana do isteka važnosti dokumenta.

Srećom, imam kartu sa čipom pa ne moram da vadim dodatna dokumenta koja se uvek traže, a potpuno su besmislena u umreženom sistemu – izvod iz matične knjige i državljanstvo. Ti papiri se nalaze u čipu, te mi je jedino bilo potrebno da uplatim takse za izradu dokumenta. Slede moji pokušaji da dođem na red za ponovno izdavanje dokumenta:

Prvi čin – Petak. „Upoznavanje“

Otišao sam u policijsku stanicu na Čukarici da saznam šta je potrebno za dobijanje nove lične karte, jer na sajtu nije baš sve tačno, a retko kada su ažurni podaci. U toj buvari ne postoji nikakav info pult na kojem možete saznati dodatne informacije. Postoji samo oglasna tabla sa zakačenim papirima sa uputstvima. To sam fotografisao, a od ljudi koji su čekali u dva reda sam saznao da nema zakazivanja ni uzimanja brojeva, već se samo stane u red.

Inače, pre pet godina je organizacija bila mnogo bolja. Jeste da je trebalo doći rano ujutru, i to baš rano, čak pre 6 sati, da bi se stalo u red za uzimanje broja, ali ste mogli da uzmete broj za popodne, npr. posle 17 časova, i da slobodno dođete na svoj red posle posla.

mup cukarica
Ulaz u MUP Čukarica

Drugi čin – Subota. „Odmeravanje“

Pošto sam u petak saznao da MUP radi i subotom od 7:30 do 15:30, hteo sam da u subotu poranim i zauzmem mesto na vreme.
Наставите са читањем Doživljaji sa vađenja nove lične karte – u sedam činova

Kratka priča: Izbrisana memorija i izbrisana država

Čekam autobus na stanici i vidim traku iz kasete kako vijori svaki put kada prođe neko vozilo, zakačena za korov pored ivičnjaka. Zamišljam kako se nekad pokretala sa jedne strane kasete na drugu, oslobađajući omiljene pesme svom vlasniku u vokmenu, kasetofonu ili kolima. Pucala je, ali je ponovo lepljena i premotavana uz pomoć olovke.

Pored mene prolaze automobili i često im na retrovizorima stoje izgrebani kompakt diskovi, izbledeli pod udarom sunčevih zraka. Nekada su na njima bili albumi omiljenih muzičkih izvođača, DivX filmovi, krekovani programi i igrice, fotografije… Sada imaju umišljenu ulogu zaštite od radara policijske kontrole.

Prolazim pored kontejnera, neko je bacio svoj stari kompjuter. Ništa se odatle više ne može iskoristiti. Sve je zastarelo i pokvareno. Hard disk je pukao i sve informacije na njemu su izgubljene, a bilo tu je svačega. Наставите са читањем Kratka priča: Izbrisana memorija i izbrisana država

Odlaskom u prirodu protiv stresa – pet predloga

Svakog dana smo uz kompjutere, i na poslu i kod kuće, a pametni telefoni su nam stalno uključeni. Dok idemo na posao gledamo u ekrane i ne primećujemo okolinu. Takav savremeni život nam donosi puno stresa i nervoze, a samim tim smo umorniji, a posle nekog vremena se može ozbiljno odraziti na zdravlje. Da li ste primetili kada (možda, nekada) odete vikendom u prirodu, da ste rasterećeniji i odmorniji? Kada ste poslednji put bili u prirodi?

Udaljili smo se od prirode, slabe nam instinkti, ali i zdravlje. Nije teško uvesti manje promene u život koje će vam sigurno pomoći. Navešću samo pet stvari koje možete već sutra da uradite, a slobodno dodajte svoje predloge u komentarima. Наставите са читањем Odlaskom u prirodu protiv stresa – pet predloga

Moje sećanje na bombardovanje 1999.

Bilo je vreme za Dnevnik 2 na RTS-u, baba je napravila uštipke od kiselog testa i ja sam ih, kao po običaju, prvo jeo sa kajmakom, pa posle sa pekmezom. Nisam toliko obraćao pažnju na sumorne vesti, koliko sam uživao u vrućim uštipcima. Tada se odjednom oglasila sirena za vazdušnu opasnost. Zalogaj mi je zastao u grlu. Otišli smo u podrum i tamo sam ostao do jutra, prespavavši na poljskom krevetu na razvlačenje. 24. mart će me uvek podsećati na taj događaj, kao i što ću se sećati početka bombardovanja svaki put kada budem jeo ili samo namirisao sveže uštipke.

Tih prvih dana bombardovanja 1999. sakrivali smo se u podrumu. Deda je jedne večeri, nekih pola sata od uzbune, rekao „Kad će više ovi… Ne mogu više da ih čekam! Idem gore!“. Ja sam par dana spavao u podrumu, a posle sam se vratio u svoju sobu. Ubrzo smo prestali da idemo u podrum svaki put kada bi nam iz vazduha pretile rakete. Bombardovanje i sirena za vazdušnu opasnost, od milošte nazvana „Šizela“ su postali nekakva normalnost. Ipak, svi smo se radovali kada Avram Izrael oglasi prestanak vazdušne opasnosti i kada čujemo Šizelinu sestru „Mirelu„. Наставите са читањем Moje sećanje na bombardovanje 1999.

Vezani slonovi i (ne)uspeh

Slonče i majka. Foto: Ed Yourdon http://www.flickr.com/photos/yourdon/8227382202/
Slonče i majka. Foto: Ed Yourdon http://flic.kr/p/dx2u6h

Jedan čovek u Indiji je na putu do posla stalno prolazio pored krda slonova. Primetio je da su te ogromne životinje bile vezane samo tankim kanapom za prednju nogu, bez ikakvih lanaca. Bilo je očigledno da su slonovi u bilo kom trenutku mogli da pokidaju kanape, međutim nisu. Video je njihovog čuvara sa strane i pitao ga je zašto slonovi ne pokušavaju da pobegnu. „Pa, kada su bili mladi i znatno manji, koristili smo isti takav kanap da ih vežemo i tada je on bio dovoljan da iz zadrži. Dok su rasli, verovali su da ne mogu da pobegnu. Oni i danas Наставите са читањем Vezani slonovi i (ne)uspeh