Kratka priča: Izbrisana memorija i izbrisana država

Čekam autobus na stanici i vidim traku iz kasete kako vijori svaki put kada prođe neko vozilo, zakačena za korov pored ivičnjaka. Zamišljam kako se nekad pokretala sa jedne strane kasete na drugu, oslobađajući omiljene pesme svom vlasniku u vokmenu, kasetofonu ili kolima. Pucala je, ali je ponovo lepljena i premotavana uz pomoć olovke.

Pored mene prolaze automobili i često im na retrovizorima stoje izgrebani kompakt diskovi, izbledeli pod udarom sunčevih zraka. Nekada su na njima bili albumi omiljenih muzičkih izvođača, DivX filmovi, krekovani programi i igrice, fotografije… Sada imaju umišljenu ulogu zaštite od radara policijske kontrole.

Prolazim pored kontejnera, neko je bacio svoj stari kompjuter. Ništa se odatle više ne može iskoristiti. Sve je zastarelo i pokvareno. Hard disk je pukao i sve informacije na njemu su izgubljene, a bilo tu je svačega. Raznih legalnih i ilegalnih programa, filmova, igrica, pa fotografija i video snimaka sa letovanja, zimovanja, rođendana, svadbi, proslava, žurki, koncerata, čitava istorija pregledanja interneta, seminarski i diplomski radovi…

Na TV-u u Dnevniku prikazuju izveštaj iz Urgentnog centra, par ljudi je teško povređeno u saobraćajnoj nesreći. Neki imaju teže povrede glave. Čak i da prežive, moguće je da se neće setiti bilo čega iz svog života. To je strašna stvar. U jednom momentu izgubiti ceo svoj život, ali i dalje živeti. Šta je čovek bez sećanja? Svi se sećaju lepih momenata, ali pamte i one loše, samo ne žele da ih dozivaju u sadašnjost.

U avionu sam i letim na nepoznatu lokaciju. Volim da sedim pored prozora da bih gledao oblake i zemlje koje prelećem. Vidim svoju državu preko ću leteti još nekoliko minuta, a onda preći na sledeću i tako dalje. Razmišljam da li je postojao period u istoriji kada je kod nas svima bilo dobro. Promene režima, vladara, uređenja, ustanci, ratovi, nestašice… Država je menjala oblike i imena kao da je kakva ameba. Brzo odustajem od razmišljanja, jer je previše naporno. Uvek je postojalo nešto loše. Zato je mnogo ljudi odletelo u nepoznatom pravcu i nikada se nisu vratili. Verovatno još traže svoju sreću.

zemlja stanica mir
Zemlja iz stanice MIR. Autor: NASA https://flic.kr/p/bAc1Qv

Udaljavam se od planete Zemlje. Izgleda lepo sa ove udaljenosti, sva plava i zelena, savršena za život. Ona svašta pamti, a pamtiće i nas kada nestanemo i kada naše mesto preuzme neka druga vrsta. Ona će se i dalje okretati oko svoje ose i oko Sunca. Zemlja je iza mene i nastavljam dalje svoje putovanje…

2 мишљења на „Kratka priča: Izbrisana memorija i izbrisana država“

    1. To bi bilo najbolje, ali će se to teško dogoditi. Građani će shvatiti, ali multinacionalne kompanije neće.

Voleo bih da čujem tvoje mišljenje. Napiši komentar.

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.