Kritika filma „Atomski zdesna“ Srđana Dragojevića

Surova i apsurdna egzistencijalna priča o ljudima iz bivše Jugoslavije, sa izmešanim komičnim i tragičnim periodima. Tako bih u jednoj rečenici opisao novi film Srđana Dragojevića „Atomski zdesna“. Neću otkrivati „spojlere“, već samo osnovnu radnju filma i neka svoja razmišljanja.

atomski zdesna
Poster za film Atomski zdesna (From zero to hero) [izvor: YouTube]

U jednom hotelu na primorju okupila se grupa ljudi iz cele bivše Jugoslavije da bi iskoristila besplatnih nedelju dana letovanja, koje im je poklonila agencija za prodaju „tajmšerova“. Ali ništa nije besplatno i agenti prodaje će na sve moguće načine pokušati da prodaju tu maglu, tj. timeshare. Neki turisti zaista imaju novca da priušte sebi kupovinu apartmana na dve nedelje godišnje u narednih 99 godina, ali neki su tu samo da bi iskoristili poklon i prvi put letovali na moru. Većina je skeptična u odluci o kupovini i zato se agenti prodaje, ljudi kojima je ovo možda i poslednja prilika da nešto zarade, služe lažima, pretnjama, ulizivanjem i raznim drugim prevarama kako bi ubedili turiste. Mada ni klijenti nisu mnogo bolji.

Film pokazuje kako su se određeni ljudi snašli u tranziciji i divljem kapitalizmu, međutim mnoge su promene uništile jer nisu znali kako da se sačuvaju. Odatle potiče i sam naslov filma, kao vojni izraz u slučaju atomskog napada kada je potrebno skočiti na suprotnu stranu. Iako turisti izgledaju kao ovce, a agenti kao vukovi, i jedni i drugi su žrtve i osećaju posledice tranzicije i rasturanja jednog sistema za vreme devedesetih godina.

U filmu igra veliki broj odličnih glumaca iz bivše Jugoslavije, Srđan Todorović, Branko Đurić, Tanja Ribič, Mira Banjac, Zoran Cvijanović, Brane Šturbej, Nataša Janjić, Mima Karadžić, ali neki nisu dobili dovoljno vremena, već su tu skoro kao statisti.

Za inostrano tržište film ima drugačiji naziv – From zero to hero, što predstavlja motivacionu mantru koju ponavljaju agenti. Stranim gledaocima će biti nešto teže da razumeju film, jer neće shvatiti ko je tu iz koje države i grada da bi mogli da znaju pozadinu koja je nama poznata i zbog toga mislim da je i upotrebljen drugi naziv koji navodi na temu beskrupulozne borbe za preživljavanje među agentima prodaje.

Ako pogledate trejlere i reklame za film, pomislićete da je Atomski zdesna komedija, ali to je možda i bila namera. Možda je to potrebno da bi vas talas tragedije udario kao atomski udar, potpuno nepripremljene.

Meni se novi Srđanov film dopao, a posebno kada sam ostavio utiscima da se „slegnu“, mada sam posle projekcije filma čuo dosta negativnih kritika u bioskopskoj sali, ali pretpostavljam da su te kritike potekle od ljudi koji su očekivali običnu komediju. Takođe, u filmu postoji par eksplicitnih scena, pa zbog toga nemojte u bioskop voditi klince.

Da li ste gledali Atomski zdesna i da li vam se film dopao? Napišite u komentaru i podelite sa prijateljima.

3 мишљења на „Kritika filma „Atomski zdesna“ Srđana Dragojevića“

  1. mene je film iskreno razocarao i mislim da je gospodin Srđan Dragojevic svoj maksimum dostigao filmom Mi nismo andjeli, prvi dio naravno. Sto vrijeme vise odmiče njegovi filmovi se sve vise komercijalizuju i razvodnjavaju..

    1. Film „Mi nismo anđeli“ je bio prvi Srđanov film, njegov diplomski rad. Tada nije gledao komercijalnu stranu, a film je postao kultni. Jeste da su drugi filmovi više komercijalni, ali to je zato što je teško skupiti novac za snimanje…
      Mada „Atomski zdesna“ ima više slojeva i možda će se to otkriti tek kasnije.

  2. In this film do not expect character development or any deepness, it stays on the surface. Do not waste your time on it.

    Actors are great, casting was good but everything else is bad. Even ex YU great actors didn’t have anything to hold on to, but since they are great they could squeeze from undeveloped scenario their acting bits and show their talent. But that was not enough for this film and its weak scenario.

    You cannot have sympathy to any character in this film simply because they are undeveloped, and beside that the story and most characters in this film are bad and unsympathetic.

    There is no great catharsis in this film, no great revelations, no deep point, except banality. You simply do not care for most characters in it. You could sympathize with characters played by Branko Đurić or Hristina Popović, but that rests solely on charm and talent of aforementioned actors playing them. Beside that expect nothing.

    The visual aspect is so-so, there are mostly medium and close shots without deep building of space, everything is subjugated to storytelling, which, as mentioned above, was in itself weak. Expect nothing visually exciting. The colors are deliberately bleak and the whole feeling of film is sterile.

    Do not waste your time on it.

Voleo bih da čujem tvoje mišljenje. Napiši komentar.

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.