Prodavnice u mom kraju kojih više nema

Vest o promeni imena jednog trgovinskog lanca me je odvela u detinjstvo i podstakla sećanje na neke prodavnice kojih više nema. Ovo je tekst o njima.

Pre nekoliko dana sam pročitao da će Delhaize grupa promeniti ime svom trgovinskom lancu Mini Maxi u Shop&Go. Razlog je jednostavan – mnogi kupci nisu videli razliku između Maxija i Mini Maxija, a imali su različite ponude, pa je moglo da se dogodi da je nešto na sniženju u jednoj radnji a nije u drugoj. A kupac ne zna. Pored promene imena, promeniće i izgled objekata, tako da će te male prodavnice služiti za svakodnevne male, brze kupovine. Delhaize već koristi taj brend u par zemalja. Međutim, ono što mi je odmah zasmetalo jeste novo ime – Shop&Go. Odmah sam zamislio situaciju da mi baba javlja da joj u „Šopengou“ kupim kilo limuna jer je na „akciji“. Hmm, teško da ćemo ga tako zvati, jer nismo prihvatili ni naziv Mini Maxi, već smo tu radnju zvali originalno Pekabeta. Navika je čudo, a i dobro ime ne bi trebalo menjati.

Deda Djole
Moj deda Đole u prodavnici „Kod Đoke“ davne 1991. godine

Ovo podsećanje na kratku istoriju lokalne prodavnice me je odvelo u nešto dalja sećanja, o prodavnicama u kraju kojih više nema. Kao prvu moram da navedem radnju Banovog brda, koju je vodio čovek po imenu Đorđe, pa smo tu prodavnicu svi zvali „Kod Đoke“. To je bila prodavnica kakvih sada nema, možda kao današnje „zdrave hrane“ – uđete u radnju i prodavačici govorite šta vam treba, a ona ide od police do police i donosi tražene proizvode. Dakle, nije bila samoposluga. Sećam se da su imali sve dnevne potrebštine, od svežeg bureka i jogurta do kućne hemije. To je bilo vreme kada kupci nisu bili toliko probirljivi. Ali tada smo bili mnogo više ekološki svesniji nego danas. Kisela voda i gazirani sokovi su se prodavali samo u povratnoj staklenoj ambalaži, a za pivo je postojala univerzalna povratna boca, a ne kao danas gde svaki pivski brend ima posebnu flašu. Ukus kisele vode i Pepsi kole mi je bio mnogo lepši u to vreme, možda sam subjektivan. U tu prodavnicu sam dolazio svakodnevno sa dedom Đoletom i psom Žućom. Sedeli smo ispred prodavnice na osunčanoj klupi, deda je pio pivo, a ja Frutek. Žuća je strpljivo sedeo pored nas. Tu sam i sam radio sa svojih 5-6 godina. Prodavačica me pusti iza pulta i onda kad neko zatraži npr. paštetu, ja je donesem do kase. 🙂 I ta kasa je bila stara, ona vrsta koja se čuje kao kucaća mašina (koja je takođe otišla u istoriju). Kako je vreme prolazilo, prodavnica je menjala vlasnike, ali smo je i dalje zvali „Kod Đoke“. Nažalost, došao je dan kada su je zatvorili i posle nekog vremena je potpuno srušili. Sada je na tom mestu parking i nije ostao nijedan trag stare prodavnice. Samo sećanja.

Druga prodavnica za koju me vezuju sećanja se zvala Metohija, samo tako, bez Kosova. To je već bila samoposluga, sa korpama i kolicima. Za mene kao klinca, ona je bila ogromna prodavnica, ali za sadašnje uslove, to je sasvim prosečna lokalna prodavnica. Ono što me veže za Metohiju bio je PKB-ov jogurt u trouglu, mada je ispravno reći u tetraedru. Jogurt u trouglu je alfa i omega jogurta. Jedinstveno pakovanje je svima ostalo u sećanju i šteta je što proizvođači ne počnu ponovo da ga koriste (tetraedar se i dalje proizvodi) jer bi se razlikovali od ostalih, a kod kupaca bi se pokrenulo sećanje na stari proizvod koji su voleli. Kasnije se prodavnica zatvorila, neko vreme je bila prazna, da bi se konačno ponovo otvorila pod nekim drugim imenom, koje nisam zapamtio. I ta firma se ugasila, te je umesto nje došao Gabi. Kada se otvorila, bila je skroz drugačija, sabijenih rafova visine preko dva metra, mračna, ružna prodavnica. Sada se tu nalazi radnja Aman, koja je zadržala ružnu unutrašnjost. Kada sam video tu prodavnicu, pomislio sam da se u njoj prodaju proizvodi sa Bliskog Istoka, što me je obradovalo, međutim, prevario sam se. Aman zaman.

U blizini te prodavnice je bio još jedan market iz SFRJ dana – Belje. Za nju me veže samo istoimeni topljeni sir, kojeg posle groznih devedesetih nije bilo u prodaji. Kada se ponovo pojavio, cena me je odvratila od kupovine.

robna kuća beteks
Zatvorena robna kuća Beteks

Postojala je i samoposluga Gorica u koju su išli moji roditelji, a sećam je se samo iz prolaza. Ona je bila u Požeškoj ulici na Banovom brdu. U istoj ulici su postojale dve velike robne kuće koje je progutalo vreme – Ateks i Beteks.  Sada se u zgradi Ateksa se menjaju zakupci prostora, tako da ne zvrji prazna kao velika zgrada Beteksa kod pijace, koja je godinama zatvorena i koristi se jedino kao veliki bilbord.

Dodatak, maj 2016: Zgrada Beteksa se renovira i uskoro će biti otvorena. To će biti tržni centar sa više brendova, a zvaće se BTX, kao skraćenica starog naziva. Investitor je firma Carvel, koja prodaje sportsku odeću i obuću.

Prodavnice se otvaraju i zatvaraju, menjaju imena i vlasnike, ali građani ih zovu po prvobitnom imenu koje su najviše koristili i koje im se najdublje urezalo u sećanje.

Sigurno ste i vi u svom kraju imali prodavnice koje su menjale imena ili više ne postoje. Da li je bilo nekih zanimljivih i onih koje su vam posebno drage?

7 мишљења на „Prodavnice u mom kraju kojih više nema“

  1. Secam se da sam kao devojcica isla sa mamom u kupovinu u Dunav samoposlugu danasnji Maxi I Savu gde je danas Lisca. Gorica je sagradjena pocetkom sedamdesetuh danasnji Lilly. A tek Beteks robna kuca u kojoj je moglo skoro sve sto vam treba da se kupi.Danas na potezu od Doma zdavlja do pijace u Pozeskoj ulici nalazi se preko deset banaka.!!!

    1. Moram da priznam da se ne sećam samoposluga Dunav i Sava. Bilo bi lepše kada bi bilo manje banaka u Požeškoj, a više npr. knjižara.
      Dobra vest je da će se u maju otvoriti nova robna kuća na mestu Beteksa, pod imenom BTX. Koliko sam video, biće više brendova, pa kao ostali šoping centri, ali svakako neće biti kao stari Beteks. Svejedno, bolje i takav tržni centar, nego ono ruglo, kako je godinama bilo.

  2. tamo gde je danas ‘kafanica’, gore kod rhmza tj golfa, postojala je prodavnica koju su brdski hajlanderi zvali ‘kod đoke’. sve ove prodavnice, koje si naveo su bile od bitnog značaja za svakog starog brđanina. svaka je imala svoje nešto, zbog čega se šipčilo uzbrdo i nizbrdo

Voleo bih da čujem tvoje mišljenje. Napiši komentar.

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.