Moje sećanje na bombardovanje 1999.

Bilo je vreme za Dnevnik 2 na RTS-u, baba je napravila uštipke od kiselog testa i ja sam ih, kao po običaju, prvo jeo sa kajmakom, pa posle sa pekmezom. Nisam toliko obraćao pažnju na sumorne vesti, koliko sam uživao u vrućim uštipcima. Tada se odjednom oglasila sirena za vazdušnu opasnost. Zalogaj mi je zastao u grlu. Otišli smo u podrum i tamo sam ostao do jutra, prespavavši na poljskom krevetu na razvlačenje. 24. mart će me uvek podsećati na taj događaj, kao i što ću se sećati početka bombardovanja svaki put kada budem jeo ili samo namirisao sveže uštipke.

Tih prvih dana bombardovanja 1999. sakrivali smo se u podrumu. Deda je jedne večeri, nekih pola sata od uzbune, rekao „Kad će više ovi… Ne mogu više da ih čekam! Idem gore!“. Ja sam par dana spavao u podrumu, a posle sam se vratio u svoju sobu. Ubrzo smo prestali da idemo u podrum svaki put kada bi nam iz vazduha pretile rakete. Bombardovanje i sirena za vazdušnu opasnost, od milošte nazvana „Šizela“ su postali nekakva normalnost. Ipak, svi smo se radovali kada Avram Izrael oglasi prestanak vazdušne opasnosti i kada čujemo Šizelinu sestru „Mirelu„. Наставите са читањем Moje sećanje na bombardovanje 1999.

Sigurnost ličnih podataka na internetu – šta je to? (Ažurirano)

Koliko su nam zaštićeni lični podaci na internetu? Preko interneta koristimo usluge banaka, tražimo poslove, kupujemo, kladimo se… Svaki put kada na određenom sajtu želimo da napravimo novi nalog, moramo da ostavimo svoje podatke. Negde su to samo ime, prezime, email i lozinka, a negde je potrebno ostaviti znatno više podataka, kao što su broj telefona, adresu stanovanja, datum rođenja, JMBG (matični broj), broj lične karte, podatke o obrazovanju, radnom iskustvu, broj računa… Neke stvari su zaista neophodne za registraciju, ali problem nastaje kada internet veza nije zaštićena. Tada su svi ti poverljivi lični podaci dostupni svakome i vrlo lako se mogu zloupotrebiti.

Ideju za ovaj tekst sam dobio dok sam tražio posao i slao prijave raznim kompanijama. Kod mnogih kompanija stranica za registraciju nema nikakvu zaštitu, što znači da kompanija nije kupila SSL sertifikat koji služi da osigura prenos podataka na tom sajtu. Bio sam ljut kada sam to video, ali šta sam mogao da uradim, treba mi posao i ne mogu da propuštam šanse. Poslao sam prijave (nisam dobio posao) ali sam odlučio da proverim koji domaći sajtovi imaju nemaju sigurnosnu zaštitu. Rezultati mog kratkog istraživanja nisu baš pohvalni za kompanije. Zanimljivo je da na istim tim nezaštićenim stranicama kompanije poručuju da je privatnost podataka zagarantovana. Međutim, oni garantuju sigurnost vaših podataka u njihovoj bazi, ali ne i njihov transfer sa vašeg računara do njihovog servera. Наставите са читањем Sigurnost ličnih podataka na internetu – šta je to? (Ažurirano)

Konkurencija je majka – dva lokalna primera

Ponuda proizvoda u prodavnicama nije velika, a i to što postoji je znatno skuplje nego u inostranstvu jer ne postoji konkurencija na domaćem tržištu. Imamo par velikih trgovinskih lanaca koji drže najveći deo kolača, a situacija nije drugačija ni u proizvodnji, gde par kompanija drži u vlasništvu sve mlekare, šećerane, uljare… Na lokalu je malo drugačije, pa kupci češće idu u male prodavnice u svom kraju ili u svojoj zgradi. To zadovoljstvo kupovine u papučama i bademantilu plaćaju takođe visokim cenama. A šta se dogodi kada se pojavi konkurencija? Pokazaću u sledeća dva primera.

Pekara

U mom kraju je uvek bilo nekoliko prodavnica, ali smo imali manjak pekara. Kada se otvorila jedna mala pekara, to je bio čist pogodak. Ponudili su klasiku, dve – tri vrste hleba i najtraženija peciva po niskim cenama, a u velikoj količini. Okolne prodavnice su osetile manjak prihoda od prodaje jer su im ovi preoteli kupce hleba.

Međutim, posle nekog vremena, pekara je promenila vlasnika, a to se odrazilo i na kvalitet ponude. Peciva više niste mogli da kupite posle 11 prepodne, smanjili su težinu proizvoda, promenili cene, skratili radno vreme, postali neuslužni… Imali su dobro lokalno tržište, ali su ga izgubili svojim lošim potezima. Zbog toga me je jako obradovalo saznanje da se preko puta otvara nova pekara – Lulu, u velikom prostoru, sa kompletnom proizvodnjom. I ponudili su ogroman izbor hleba i peciva, izrazito ukusnog, ali po nešto višoj ceni nego u staroj pekari, a radili su ceo dan.

Svi su se odmah preorijentisali na novu pekaru i ubrzo je stara zatvorena. Nisu mogli da izdrže konkurenciju. Prodavnica pored njih, osetivši manjak svakodnevnih kupaca hleba i mleka, čiji se rafovi nalaze u krajnjim delovima prodavnice tako da se usput uvek još nešto kupi, je reagovala povećanjem ponude raznih vrsta hleba. Prodavnica je pokazala uspešno i brzo reagovanje na pojavu jake konkurencije.

Lulu pekari je posao cvetao, pa su odlučili da se prošire i otvorili su, u kratkom vremenskom roku, još dve pekare na još boljim lokacijama. Tada sam primetio da im proizvodi nisu više prvobitnog kvaliteta, a iz ponude su nestale mnoge specijalne vrste hleba. Verovatno kao posledica naglog širenja poslovanja ali i nedostatka konkurencije za takmičenje. Oni i dalje imaju dosta kupaca, ali ja sada kupujem u prodavnici pored jer mi tamo više odgovara.

Voleo bih kada bi se u kraju pojavila nova pekara koja bi podstakla Lulu da se vrati prvobitnom kvalitetu. Ovako se takmiči sa prodavnicom robe široke potrošnje.

Ažuriranje (04.06.2013.): Pekara Lulu je značajno popravila svoju ponudu. Pecivo im je ponovo visokog kvaliteta, a uveli su nove vrste specijalnog hleba. Drago mi je zbog toga.

Pizzeria

U Požeškoj ulici postoje dve Poncho picerije, koje su međusobno dosta udaljene. U jednoj možete da kupite samo pice, sendviče i palačinke, dok u drugoj pored toga imate i brzu hranu s roštilja. Ja sam najčešće kupovao u ovoj prvoj i pričaću o njoj. Tu ste mogli da poručite razne vrste pica, ali je postojala samo jedna vrsta koja se prodavala „na parče“ – kaprićoza.

Poncho pizza vs. Pizza plus
Konkurencija na delu: Poncho vs. Pizza Plus

Poncho je držao dobar deo tržišta, nije imao konkurenciju, pa su lako mogli da povećavaju cene, bez promena u ponudi. Ta situacija je trajala dok se preko puta nije pojavio novi igrač – Pizza Plus, koji je Наставите са читањем Konkurencija je majka – dva lokalna primera

Prodavnice u mom kraju kojih više nema

Vest o promeni imena jednog trgovinskog lanca me je odvela u detinjstvo i podstakla sećanje na neke prodavnice kojih više nema. Ovo je tekst o njima.

Pre nekoliko dana sam pročitao da će Delhaize grupa promeniti ime svom trgovinskom lancu Mini Maxi u Shop&Go. Razlog je jednostavan – mnogi kupci nisu videli razliku između Maxija i Mini Maxija, a imali su različite ponude, pa je moglo da se dogodi da je nešto na sniženju u jednoj radnji a nije u drugoj. A kupac ne zna. Pored promene imena, promeniće i izgled objekata, tako da će te male prodavnice služiti za svakodnevne male, brze kupovine. Delhaize već koristi taj brend u par zemalja. Međutim, ono što mi je odmah zasmetalo jeste novo ime – Shop&Go. Odmah sam zamislio situaciju da mi baba javlja da joj u „Šopengou“ kupim kilo limuna jer je na „akciji“. Hmm, teško da ćemo ga tako zvati, jer nismo prihvatili ni naziv Mini Maxi, već smo tu radnju zvali originalno Pekabeta. Navika je čudo, a i dobro ime ne bi trebalo menjati.

Deda Djole
Moj deda Đole u prodavnici „Kod Đoke“ davne 1991. godine

Ovo podsećanje na kratku istoriju lokalne prodavnice me je odvelo u nešto dalja sećanja, o prodavnicama u kraju kojih više nema. Kao prvu moram da navedem radnju Banovog brda, koju je vodio čovek po imenu Đorđe, pa smo tu prodavnicu svi zvali „Kod Đoke“. To je bila prodavnica kakvih sada nema, možda kao današnje „zdrave hrane“ – uđete u radnju i prodavačici govorite šta vam treba, a ona ide od police do police i donosi tražene proizvode. Dakle, nije bila samoposluga. Sećam se da su imali sve dnevne potrebštine, od svežeg bureka i jogurta do kućne hemije. To je bilo vreme kada kupci nisu bili toliko probirljivi. Ali tada smo bili mnogo više ekološki svesniji nego danas. Kisela voda i gazirani sokovi su se prodavali samo u povratnoj staklenoj ambalaži, a za pivo je postojala univerzalna povratna boca, a ne kao danas gde svaki pivski brend ima posebnu flašu. Ukus kisele vode i Pepsi kole mi je bio mnogo lepši u to vreme, možda sam subjektivan. U tu prodavnicu sam dolazio svakodnevno sa dedom Đoletom i psom Žućom. Sedeli smo Наставите са читањем Prodavnice u mom kraju kojih više nema

Google podešavanja – nova Android aplikacija

Ako ste korisnik Android telefona, onda ste možda već primetili jednu novu aplikaciju na svom uređaju koja je instalirana bez vašeg znanja. To je Google podešavanje. Nju je Google uveo kako biste na jednom mestu mogli da podesite sve Guglove usluge koje koristite. Možete da odredite u kojim slučajevima želite da vam stižu obaveštenja sa Google Plusa, npr. kada vas neko pominje, deli vašu objavu, komentariše, doda vas u krug, kada se vaše fotografije dodaju u instant otpremanje, neko vas pozove na događaj ili zajednicu i slično. Možete da podesite i Mesindžer, Hangouts i Instant otpremanje. Postoji i opcija lakšeg povezivanja koja vam daje predloge na osnovu toga s kim najčešće komunicirate na telefonu. Sva ta podešavanja ste imali u sklopu više aplikacija, a sada su objedinjena u jednu.

Međutim, razlog postojanja ove aplikacije je puštanje u rad novog načina prijavljivanja korišćenjem Google+ naloga. Kao što ste se do sada Наставите са читањем Google podešavanja – nova Android aplikacija